Umro Ljubo Bosnić

Jedno od poznatih imena na Kupresu krajem prošlog vijeka bio je Ljubo Bosnić i njegov kafić AS. Ljubo je sin Dušana Dule Bosnića iz roda Maretovića (nadimak po djedu Marku zvanom Mare) iz Novog Sela. Nakon kraćeg rada i boravka u Sloveniji, Ljubo se sa suprugom Minkom vraća u rodni kraj (pričalo se da je bio majstor karatea prvi dan i nosilac crnog pojasa),  jedno vrijeme radi u GP "Radnik" Kupres a zatim se skupa sa suprugom Minkom zvanom Slovenka posvećuje ugostiteljstvu. Svaki čovjek a posebno mladi, radnik, službenik, učenik, srednjoškolac poznavao je Ljubu Bosnića jer je tih osamdesetih godina prošlog vijeka posjećivao njegov kafić, koji je počeo sa radim među prvim ugostiteljskim objektima ovoga tipa u Kupresu. Mnogo poznanstava, ljubavi a kasnije i brakovi uspostavljeno je u Ljubinom kafiću AS a mnogi se i danas sa posebnom emocijom se sjećaju AS-a Ljube i Slovenke. Kod Ljube je  bilo veselo, uvijek živo, uglavnom narodna muzika i ćaskanje svih gostiju kao da su jedna porodica. Ali kao i sve u životu ni ova idila u As-u ne potraja dugo, dođoše neka teška vremena narod se podijeli, država se poče raspadati poče težak sukob, napad na Kupres, rat i u prvim borbama Ljubo i njegova Minka sa još jednim većina dijelom kupreških Srba bijaše uhapšeni i odvedeni ni manje ni više nego u Split zloglasnu Loru. Velike muke su proživjeli u tom logoru a posebno Ljubo i njegova Minka. Nakon što su oslobođeni vraćaju se u Kupres, ali AS više nikada nije proradio, Ljubo se posvećuje, kao i mnogi pomoći svome narodu. Nakon pada Kupresa u neprijateljske ruke Ljubo, kao i ostali Srbi odlazi u neizvesnost neki drugi život, agoniju te nakon kraćeg boravka u Novom Sadu otisnu se u daleko Kanadu gdje proživi nekih tridesetak godina u krstarenju Američkim drumovima u svojstvu vozača kamiona te nakon penzionisanja i smrti supruge Minke vrati se u rodni kraj, ali ne više u Kupres koji mu je pored lijepih trenutak i dosta  zla nanio, nego na Kupres u Novo Selo, Janj, Šipovo, Banja Luku. Pošto je bio strastveni lovac najviše vremena je provodio na padinama Vitoroga gdje mu i srce prestde da kuca, gdje se po svoj prilici i vratio da život okonča na svojoj i našoj Kupreškoj visoravni. Upokoji se tiho kao počela odvojivši se od svih, iako nije bio tih, nakon dolaska iz lova i direktno ode u neku novu priču sa mnogim gostima njegovoga AS-a koji dosta prije njega odoše.

Pokoj ti duši naš Ljubo, počivaj u miru a tvojim sinovima Marku i Dušanu, kćerki Maji, unučadima i sestru Miri duboko saučešće.