Sjećanja

Marić Marinko zvani Knez ili Goretić (na ovaj drugi nadimak se malo i ljutio), kako su ga mnogi malovčani zvali, bio je jedan od najomiljenijih i najpriznatijih ljudi među malovčanima a i kupreškoj visoravni. Rođen 20-i neke godine prošlog vijeka, o njemu su mnoge priče ispričane, bio je šeret, znao se našaliti, ali isto tako i pomoći svojim komšijama, prijateljima, znanima i neznanima, imao je i kumova više nego možda i jedan malovčak, kome je god trebalo da se vjenča na brzinu Marinko se tu našao da bude kum, mogim dječacima je baš on bio uzor.

Po hrišćanskom verovanju i učenju crkve, smrt je prelazak iz ovozemaljskog, privremenog života u nebeski večni život. Zato se svaki hrišćanin celoga svoga života priprema za taj prelazak. Svaki čovek, još za života, odredi mesto gde želi da bude sahranjen, a kada dođe u stare godine, on sa svojim ukućanima ili prijateljima priprema sve šta je potrebno za sahranu jednog hrišćanina.

Autor(i): JOVO KRNDIJA Datum publikacije: 01-08-1890 Najponiznije umoljavamo da blagoizvolite u pogledu osveštanja naše srpsko pravoslavne crkve u Blagaju (kod Kupresa) sljedeće retke u Vaš cijenjeni list uvrstiti : Na dan prije osveštanja u subotu dne 1. t. mj. pohitiše ne samo pravoslavni narod već i mnogobrojna braća katolici na susret preosv. g. mitropolitu Đorđi Nikolajeviću čak do stožerskog vrela, gdje je večera u tom krasnompredjelu u sred šume priređena bila. Oko 5 sahati po p. oglasi pucnjavina prangija dolazak preosv. g. mitropolita, koji je sa mnogobrojnom pratnjom sveštenstva i naroda iz Donjeg Vakufa i Bugojna uz burno klicanje „živio" dočekan.

Petar i Jefa venčali su se u crkvi kraj Kupresa davne 1940. godine U ratu su im stradali i kumovi i crkva, tako da su nedavno, zbog peripetija sa „papirima“, morali ponovo da se venčaju. U 90-toj godini, nakon 70 godina braka. Birokratija, eto, nekad rezultira i veseljem

Pripreme za doček drugog radosnog hrišćanskog praznika Vaskrsa počinjale su veoma rano velikim sedmonedeljnim postom. Ovaj praznik na Kupresu najčešće su zvali Uskrs. Za vrijeme posta svi ukućani morali su se strogo uzdržavati od uzimanja hrane životinjskog porijekla – mesa i mliječnih proizvoda. Od životinjskih proizvoda jedino se mogla jesti riba, a nju baš i nije bilo lako nabaviti, pa se post sprovodio u veoma oskudnim uslovima.