Neće Vukan da se uda
Nekada se ženilo i udavalo po preporuci ili još gore ženilo se i udavalo po dogovoru roditelja ili staratelja, a da se mladenci nikada nisu ni vidjeli. Nisam siguran do bilo ko žali za ''ovim vremenima'', ali se ona spominju najčešće kao parametar razvoja i napretka od apsolutne zaostalosti. Priče o tim vremenima posebno su neprihvatljive za mlade, za zaljubljene, jer u ljubavnom zanosu jednostavno nema šanse da im se može učiniti mogućim brak bez ljubavi, odnosno brak sa neznancem. U uslovima ograničenih sredstava komunikacije prilike da se mladi upoznaju, da ašikuju i da simpatija preraste u ljubav skoro da nije ni bilo, odnosno sve to je bilo ograničeno samo na rodno ili susjedno selo sa kojim se dijelio pašnjak pa su se čobani susretali.
U takvoj uskoj sredini prostora za ljubavne veze koje bi kasniju bile krunisane ženidbom bilo je veoma malo. U selu je, što je i prirodno, bilo najviše međusobne rodbine, kumova i prijatelja. Ljubavne veze po patrijarhalnom pravoslavnom vaspitanju između njih su bile zabranjene. Po Porodičnom zakoniku Kraljevine Jugoslavije kršteno kumstvo i prijateljstvo su takođe bile bračne smetnje. Iz tih vremena je i ona pjesma tužbalica: ''Sve mi cure rodice i prije,...''
Nikada se neće saznati koliko se brakova na Kupreškoj visoravni sklopilo po preporuci. Međutim, kada bilo ko od ljudi sa Kupresa dobro razmislio i uporedio podatke o majčinom rodnom selu, maminim najdražim rodicama i drugaricama naći će bar osnovane pretpostavke da je neko nekoga preporučio.
Vijekovima je tavorio zakržljali emocionalni život i teško je i zamisliti kakve je i kakvog inteziteta osjećaje masakrirao i šta se sve dešavalo u dušama naših čukunbaba, prababa i baba. Vjerovatno se slično, možda malo blaže, dešavalo i u dušama naših muških predaka.
Tek u novije vrijeme pojedine djevojke su se odvažile pa da traže komentare i savjete od svojih najbližih ili od onih srodnika u koje imaju najviše povjerenja vezano za ljubav i eventualnu udaju.
Dugo se prepričava jedna takva zgoda.
Boja Marić (Šladanova sestra) je izgleda imala jasne nagovještaje o spremnosti jednog momka da je zaprosi. Dugo je razmišljala i htjela je da svoje dileme podijeli sa nekim.
Jedne prilike se odvažila i upitala Vukana Duvnjaka: ''Bolan Vukane, bi li se ti udo za Šerbu ?''
''Ne bi!'' Bez ikakve dileme odgovorio je Vukan.
''A što ne bi, bolan Vukane ?'' razočarano je pitala Boja, koja nije očekivala tako direktan i jasan negativan odgovor.
''Pravo da ti kažem, ja se nisam naumio udavat' !'' u istom tonu je nastavio Vukan.
Boja je izgleda ovaj Vukanov komentar shvatila kao odobravanje i ona se udala za Šerbu i do posljednjeg rata sretno živjela u porodici Krstić, koji su imali nadimak Šerbe, u Veseloj kod Bugojna. U braku je stekla zdravu i čestitu djecu, ali je na njenu nesreću 1992. godine ostala na svom imanju u Veseloj. Mučena je i ubijena, a starina Vukan je doživio duboku starost. Rođen je 1914. godine. Poslije izbjeglištva se vratio u Malovan, gdje je nedavno umro.
