Bojića šlageri
Nekada je pod Čajušom, slično kao i danas, bilo cijelo naselje. Staje, bajte i imanja tu su imali pretežno Kupreški Hrvati Lovrići i Dumančići. Svi koji su pamtili ta vremena pričali su o dobrim komšijskim odnosima i sa sjetom ih se sjećali. Bilo je stvarno iskrenih prijateljstava i srdačnih druženja. Po dobru se pamte Niko i Gabro Lovrić, a od Dumančića kažu da je najveće ljudstvo bio Božo Dumančić – Bojić. Porodični nadimak Bojić, vjerovatno nose kao potomci nekakve Boje.
Božo se dosta dugo zadržao pod Čajušom, a inače je živio u Osmanlijama. Živio je teško i skromno. Sa dosta muke je uspijevao prehraniti mnogobrojnu porodicu. Vremenom su se djeca razilazila trbuhom za kruhom pomažući jedni druge. Tako se najmlađi Tomica školovao kod brata u Velenju u Sloveniji. Tomica je od ranog djetinjstva imao afinitet za umjetnost, za pjesmu, glumu i pisanu riječ. Uz dosta odricanja on je u Sloveniji završio fakultet, oženio se i opredjelio da tamo živi. Afirmisao se u svom pozivu i već duže vrijeme je uspješan direktor Pozorišta u Gorici.
Tomičine sklonosti nisu nailazile na razumijevanju u komšiluku, a vjerovatno je i u kući bilo pokušaja dobrodušnog Bože da odvrati sina od budalešćine kojom se zaludio prema nekim uobičajenim zanatima od kojih se pošteno živi. Međutim, vremenom su se Bojići pomirili sa činjenicom da će im sin možda biti recitator, pjevač ili kakva druga estradna ličnost. Čak se kasnije kod Bože ova neprimjerena, za to vrijeme, sklonost njegovog mezimca Tomice pretvorila u vrlinu. Božo je vjerovatno razmišljao da stolara i zidara ima puno, pravnika i ekonomista sve više, ali nema niko ko je pjevač ili glumac. U početku je počeo lagano odobravati Tomičine planove, a kasnije, malo po malo sa njima se počeo ponositi. Smatrao je da će njegov Tomica napraviti najveći iskorak i jednog dana postati lice sa estrade, a potekao je od roditelja seljaka sa Kupresa.
Kako bi to slikovito prikazao, kažu da je Božo jednom svojim promuklim glasom uzviknuo: ''Dok moj Tomisa 'oda po šlagerima mater mu se kod kuće jebe s' konj'ma'' (bavi oko konja).
Bože nije bila briga što su se ovom njegovom komentaru mnogi slatko smijali.
