Malovanjski fakultet
Na ovom kupreškom prostoru decenijama se prepričava jedna anegdota koja se odnosi na tzv. Malovanjski fakultet.
A priča teče ovako. Pošla dva malovčaka i jedan kuprešak u Vukovsko sa jednim konjem. Dok su išli uz brdo malovčak je jašio, a ovaj kuprešak je vodio konja. Kada su krenuli niz brdo, jednu veću padinu, malovčak sjaši i reče ovome, ma slušaj hajde ti malo zajaši. Kada je kuprešak zajašio vidi ne može, malo malo, malo pa samar spade konju za uši. Jadni čovjek nije mogao ništa drugo nego sjaši. Tako su oni završili to putovanje koje je kuprešaku ostalo duboko u sjećanju. Poslije izvjesnog vremena kuprešaku se vrati sin sa studija i reče, dragi oče ja sam završio fakultet, evo diplome. Na to će stari, kakav si fakultet završio. Momak odgovara pravni fakultet, ja sam diplomirani pravnik. Stari njemu veli slušaj sine sve dok ne odeš u Malovan i ne završiš Malovanjski fakultet ja ti taj ne priznajem.
(Autentičnu priču o Malovanjskom fakultetu ispričao je Đoko Marić zvani Đokica na snimanju emisije selo veselo u Donjem i Gornjem Malovanu sedamdestih godina prošlog vijeka).
Anegdota o Malovanjskom fakultetu se prepričavala, a i danas se prepričava iz razloga što su malovčani po duhovitošću i međusobnim nadmudrivanjem prednjačili i gotovo uvjek izlazili kao pobjednici.
