Što siđe, bolan Ilija ?
Nekada se na kupreškoj visoravni vršidba ječma
obavljala konjima. Prije toga je ječam trebalo pokositi, pokupiti i prevesti na armen. Tako su nekad, šesdesetih godina prošlog vijeka već u suru povilani ječam tovarili na konjska kola dvojica malovančana Jovo Despinić, danas živi u Banjaluci i njegov stric Ilija Despinić, zvani Filko. Ilija je davno umro.
Jovo i Ilija su zajednički na podvornici radili tako da je Ilija na kolima dio ječam, koji mu je Jovo vilama bacao na kola. Jovin zadatak je bio i da po potrebi pomiče konje koji su vukli kola. Upozoravao je Iliju prije nego što bi pokrenuo konje da se pričuva. Veći dio
posla je bio obavljen i visina ječma na kolima je bila prilična kada je jednom Jovo zaboravio upozoriti Iliju da se pričuva dok on pomiče konje i kola. Iznenađeni Ilija je izgubio ravnotežu i pao sa prilične visine direktno na
glavu u visoku strnjiku. Vidjevši kako se Ilija diže i kako mu je strnjika iščeprljala išpartala lice, Jovo se pokušao vaditi pitanjem: 'Što ti bolan Ilija siđe ?'
'Siđoh da bolje vidim, sunce ti lopovsko,
kako konjima upravlja magarac' uzvrati ljutito dobrodušni Ilija, koji se već iako ugruvan i izgreban, smješio Jovinom mudrom pitanju.
