Dosjetke sa Privije
Pokojni Ljubica (duvnjak Ljubo) bio je jako lijep čovijek i veliki humorista koji je i u najtežim trenutcima umio da razveseli svoju porodicu i komšije, ali skupa sa mojim djedom ĐOKANOM i Simicom goratića volio da popije po neku čašu i tad bi uz malo pijano stanje na priviji proradio i hor kojem je prvi vokal bila pokojna baba Vlajka Marinkova maćeha a ovi ostali bi bili basisti u pjesmi " Tekla reka moravica ispod grada aleksića ". I sutradan posle tako jednog mamurluka izišao Ljubica da malo radi a to jutro radno mjesto mu je bilo cipalo gdje je teaso neko držalo za sjekiru.U poslednje vrijeme je bio malo potvrd na ušima i nije čuo kad ga je njegov unuk zvao i ovaj se mališa uputi njemu sa čekićom u ruci da bi dedu dozvao i udari ga poglavi .Tad je Mitrov Marinko imo oko četiri godine. Onako ljut u afektu i krvave glave reče JEM TI OČEVU MAJKU SAD ĆEŠ ME UPAMTITI ! Tu se zadesila i Stanica pokojna Ljubina žena i veli ne Ljubo čuće snaja misleći da je snaji nešto ružno rekao, a snaja je bila u vrtlu kopala neki krompir reče suj ti ja se neljutim, ha ha ha
LEKO MARIĆ Privija, srbac
