Duvnjaci-Jovića kraj
U selu Donji Malovan, opština Kupres, postojali su zaseoci Privija, Dolona (Marića i Duvnjakova), Kanlići, Janjkići ( u okviru zaseoka postoji jedan dio koji se zove Jovići koji su naseljavali Marići) i zaselak Jovića kraj.
U Jovića kraju 1990. godine, kada su provedeni prvi višestranački i pred početak krvavog rata na prostorimabivše Jugoslavije, živjelo je dvanaest porodica Duvnjaka i jedna porodica Rađen.
Po porodicama Duvnjaci se mogu podjeliti u nekoliko zajednica koje su dobile nadimak uglavnom po imenu ili nadimku jednog od predaka i to Mihajlovići, Aćimovi, Gojkovići, Pržići i jedna porodica Đuđkovih.
U porodici Mihajlovića te 1990. godine Živjeo je Predrag Duvnjak, sin Mitra, zvani Baja sa suprugom Savicom, ( umrla 2002. godine u Prnjavoru) sinom Slavkom i snahom Sanjm. Baja je inače prvi i još uvijek jedini kum malovanjske crkve Sv. Cara Lazara Kosovskog. Sada živi u Prnjavoru sa sinom snahom i unukom Predragom. Mirko Duvnjak sin Mitra, zvani Mirketina Ković ( nadimak je dobio po majci Sofiji zvana Kova) sa suprugom Jelicom, oni su inače imali prebivalište u Livnu, ali su uglavnom živjeli u Malovanu, Mirko i Jelica su umrli, Jelica u izbjeglištvu u Banja Luci a Mirko u Livnu pošto se vratio u to mjesto nakon rata. Njihova kći Nada živi u Beogradu, a sin Boro sa suprugom i dvije kćeri do rata živjeli u Livnu, a sada žive u Beogradu. Mirko Duvnjak, sin Bože zvani Mirišan sa suprugom Darinkom koja je skupa sa jednim dijelom svojih komšija poginula u zoru 03. aprila 1992. godine na lokalitetu Kikić ravna dočekali su rat u Malovanu.. Imali su sinove Vojislava koji sa prodicom živi u Žablju Srbija i Zorana koji nakon izbjeglištva iz Kupresa živi u Banja Luci. Nakon razmjene i dolaska iz zarobljeništva Mirišan je jedno vrijeme bio u Banja luci da bi se vratio 2000. godine u Kupres gdje i danas živi sa drugom suprugom Milicim. Simo Duvnjak, zvani Simetina sin Marka ( umro 1991. godine u rodnom Donjem Malovanu), supruga Savica ( umrla 1993. godine u Kupresu), sin Svetozar poginuo u zoru 03. aprila 1992. godine na lokalitetu Kikić ravna. Imali su Simo i Savica još kćeri koje uglavnom žive u Vojvodini ( Stana, Jelena, Mara).
Poridica Aćimovih, u 1990. godini bila je porodica Vlade, sina Aćima, poginuo u zoru 03. aprila 1992. godine na lokalitetu Kikić ravna, njegova supruga Ljubica zvana Bojanuša, teško ranjena kada joj je muž poginuo, tako ranjena bila zarobljena i nakon razmjene 1992. godine umrla, njihov sin Mirko, rat ga zatekao u bolnici u Travniku, nakon razmjene 1993. godine umro u Kupresu, njegova supruga Zorka zvana Zora nakon izbjeglištva iz Malovana živi u Banja Luci, njihove kćeri Bosiljka, Vesna i Snežana žive u Banja Luci. Drugi Vladin sin Milan (poginuo 03.04.1992. godine skupa sa ocem i naprijed navedenim Jovićarima), njegova supruga Milica te sin Slavko, kćerke Dragana i Jelica zvana Jelka svi iselili u SAD i tamo žive. Treći Vladin sin Anđelko sa suprugom Darinkom i kćerima Veronika i Valentina, do rata živjeo u Zloselima, sada živi u Banja Luci. Vlado je imao i kćeri Bosu, Jelicu i Anđu. Drugi Aćimov sin bio je Luka Duvnjak, koji je sa suprugom Ljeposavom dočekao rat u Malovanu. Luka je umro 1994. godine u Kupresu, dok je Ljeposava umrla 2005. godine u Banja Luci. Imali su desetoro djece i to: Vojislav zvani Vojo koji sa suprugom Ljeposavom i sinovima Draganom i Veliborom živi u Beču, Austrija, David koji sa suprugom Jelicom živi u Njemačkoj, Rane koji je živjeo u Osijeku sa suprugom i sinom do rata, nakon toga odlazi u Australiju, Radivoj, zvani Radovan, koji je nakon izbjeglištva iz Kupresa jedno vrijeme živjeo u Bijeljini, sada sa suprugom Jefom, sinom Lukom i kćerima Biljanom i Milcom živi u Banja Luci. Luka i Ljeposava imali su i kćeri Draginju, sa porodicom živi u Vojvodini, do rata živjela u Slavoniji, Jovanku živi u okolini Prnjavora, Jelicu, zvana Jelka sa porodicom živi u Banatskom Despotovcu, Milu sa porodicom živi u Melencima kod Zrenjanina, Stanu i Mirjanu zvanu Mira koje sa porodicama žive u Australiji.
Iz porodice Gojkovića jedino je u to vrijeme u Malovanu živjeo Mitar Duvnjak zvani Mićo (poginuo u zoru 03. aprila 1992. godine na lokalitetu Kikić ravna) sin Dane, sa suprugom Jovankom, sinom Željkom i majkom Zorkom (umrla 2002 godine u opštini Laktaši). Željko sa suprugom, sinom i majkom živi u Laktašima, gdje mu živi i sestra Dunja sa kćerkom.
Od porodice Pržića u Jovića kraju rat je dočekao Duvnjak Savo ( umro 1993. godine u Kupresu ) sin Laze, sa suprugom Gospavom, sinom Nikolom koji je 03.04.1992. godine zarobljen i ni do danas se nije saznalo za njegovu sudbinu. Nikolina supruga Radomirka i kćerke Milica i Jelena do te kobne 1992. godine živjele su u Malovanu a danas žive u Vlasenici, rodnom mjestu od Radomirke. Savo i Gospava, imali su i kćerku Milenu koja sa porodicom živi u Šipovu. Duvnjak Riste sin Tome (umro u Srbiji ) sa suprugom Stanom ( umrla u Srbiji) dočekao rat u Malovanu. Riste i Stana imali su troje djece sinove Dušana koji od sedamdesetih godina prošlog vijeka, sa suprugom Marom, sinom Zoranom i kćerkom Biljanom živi u Njemačkoj, te sin Borislav zvani Boro ( nesretnim slučaje poginuo 1995. godine u Istočnoj Slavoniji imao dvoje djece koji žive u Prijedoru, te Mara koja sa porodicom živi u Putincima. Duvnjak Stana, udova Vukana imala tri kćeri, Radojku do rata sa porodicom živjela u Livnu ( poginula 1994. godine u Kupresu), Jelicu sa porodicom živi u Putincima, Desu koja je bila udata i živjela u Duvnu, nakon izbjeglištva sa porodicom se iselila u SAD. Duvnjak Savica, kći Dušana zvana Savica Dudina, rat dočekala u Jovića kraju, nakon izbjeglištva umrla u Banja Luci 1996. godine.
Jedna Porodica Đuđkovih živjela je u Jovića kraju do rata i to, Miloš Duvnjak (poginuo u zoru 03. aprila 1992. godine na lokalitetu Kikić ravna) sin Mitra, sa suprugom Marom, sinom Mitrom (poginuo isto jutro u blizini Kikića kuća), kćerkama Stanom, Dragicom i Ružom, te bratrom Milom koji je bio gluhonijem od rođenja, toga kobnog 3. aprila 1992. godine zarobljen i odveden u Duvno gdje je mučen i neposredno nakon razmjene od posledica batinanja umro u Kupresu. Miloš i Mara su imali još dvije kćerke Mirjanu koja je sa porodicom živjela u Kupresu, sada sa porodicom živi u Banja Luci i Jelicu koja je sa porodicom živjela u Glamoču a sada je negdje u okolini Prnjavora gdje joj živi i majka Mara. Kao što se vidi iz Miloševe porodice protekli rat je uzeo sve tri muške glave.
Pred sami početak prethodnog rata poslednji Rađen koji je odselio iz Malovana bio je Mitar Rađen, zvani Momčilo, koji je doduše radio i živjeo u Livnu, a njegova stara majka Smilja je živjela u Malovanu. On je krajem 1991. godine sa suprugom Obrenkom sinom Petrom i majkom odselio u Sombor, tako da rat u Malovanu nije dočekao niko od Rađena.
Te 1990. godine u Jovića kraju su živojela 42 stanovnika Duvjaka i jedan stanovnik Rađen. Od dvanaest porodica Duvnjaka koje je rat zatekao u Jovića kraju, u proteklih petnaestak godina poginulo je ili umrlo njih 23 ( 8 poginulih i 15 umrlih). Od preostalih živih stanovnika Jovića kraja u Republici Srpskoj i BiH danas živi njih 17 dok su se ostali iselili u prekookeanske zemlje. U Jovića kraj se niko nije vratio niti se ima ko vratiti, kada se u obzir uzmu naprijed navedeni podaci i činjenica da je sa dvije strane zaselak opasan minskim poljima. Sve kuće su uništene i zaselak izgleda sablasno.
