Zavicajne pjesme
Kupresko kolo
Zaljubi se Malovanjka mlada,
po Hrbljini cuvajuci stada.
U stasitog Blagajskog pastira,
njeno srce vise nema mira.
Od proljeca do jeseni rane,
s vjetrovima provodise dane.
Ljubav jaka i vatra od Sunca,
zapalila njihova je srca.
Jesen dodje stada su u selu,
momci, cure sada su na prelu.
Malovanjka Blagajcana zove,
sreco moja sakupljaj svatove.
Zima ide smetova ce biti,
neces meni moci dolaziti.
Moja braca sa tobom me kore
i hoce me mladu da umore
A ljuci su od poskoka zmije
vodi mene sto god mozes prije
Jugo pjesmu ka Blagaja nosi,
mlado momce djevojku isprosi.
Drhti polje planine igraju,
jedna drugu pjesmom dozivaju.
A Malovan Jelovacu zove,
da i oni spoje svoje snove.
Ljeskovaca Vitorog priziva
ostavit ga nece nikad ziva.
Mosor mali al srca velika,
Strazbenice uvjek bio dika.
Pjesma s’ ori Vuckovac pocinje,
odjekuje put Janjske doline.
A Stanovac pomaze svom bratu,
i u pjesmi kao i u ratu.
Plazerica u svojoj visini,
motri Sator tamo u daljini.
S druge strane Stozer i Radusa,
dva su tjela ali jedna dusa.
Ljubav jaka za druge neznaju,
u kolo se Kupresko hvataju.
Stari Cincar i Ljubusa nize,
svoj Blagoslov do neba podize.
Gusle gude junacka je volja,
sto ostase sred Kupreskog polja.
Barjaci se svuda razvijaju,
a mladenci obecanje daju.
Pokoljenja radaju se nova
kao nekad poslije Kosova.
Sve trobojke i orlovi bjeli
Cjelo srpstvo sada se veseli.
Srpskom Rodu
Hamilton, 03/03/2007
Nema više
Da je meni jednog dana
Izić na vrh Malovana
Pa da vidim sela mila
Dal' su posve izgorila
Izgorila do temelja
Viš' u njima kuća nema
Nema više žive duše
Dimnjaci se viš' ne puše
Ne tera se stado belo
Opustelo celo selo
Zarasli su putevi u trave
Nema niko da potera krave
Nema nigde kuće ni zidine
Sve okolo posejane mine
Tu se narod ne može da kreće
Tamo nema života ni sreće
To su nama zlikovci oteli
Naterali da se sve iseli
Sa kupreške cele visoravni
Svi su redom Srbi oterani
Od skora se počese vraćati
I domove malo poporavljati
Tu su nešto i stranci davali
Da bi nam se malo ulagali
Sve za naše koje su pobili
I za Srbe koji su nestali
Sedamnaest nestade nam braća
Ko se može u tugu da vraća
A još mnogi zauvek ostaše
Pobiše ih proklete ustaše
Nema više pesme ni veselja
Tužno nam je pogledati sela
Nenad Duvnjak – Tadijin
/Novi Sad, na Mitrovdan 2007. godine/
Zenidba
Na istoku Danica zasija,
ispraca me cura najmilija,
a drustvo me ceka u prtini,
cura hoce poci Zanaglini.
Prtina nas vodi ispod sela,
groknu pjesma, momci su sa prela,
u pjesmi se spominju svatovi,
i udaja , a i dvori novi.
Zima inje po snijegu prosula,
Turjaca nam kraj puta usnula,
Snazna pjesma da je svako cuje,
Zanaglinska suma odjekuje.
Vedro nebo k'o dan mjesecina
i Malovan vidi se planina,
gledam Kola Velika i Mala,
pa se pitam je l' majka zaspala.
Pjesma selu primice nas blize,
vidim svijetlo majka se podize,
svijetlost kucu cijelu obasija,
podize se moja familija.
Zanaglina zasija se cijela,
upaljena svijetla sirom sela,
mlada stize ispod Malovana,
Zanaglina bas joj Bogom dana.
Za mustuluk kosulju vezase,
i corice jos mu isto dase.
Puske praste da i Rilic cuje,
i Ljubusa tamo odjekuje.
Otac sipa rakije i vina,
docekao da ozeni sina,
svima zdravi i blagoslov daje,
i tako ce dok svadba potraje.
Kolo igra mladic do mladica,
sve potomci roda Jugovica,
a djevojke Zanaglinske vile,
ljepotom su kolo zacinile.
Sunce jarko sa Istoka granu,
Zanaglina u novom je danu,
selo divno da ga ljepseg nije,
snijeg smrznuo kao staklo sije.
Kapa, bosca, kosulja od beza,
ukrasene od rucnoga veza,
a haljina cojom nacinjena,
tako mi je draga obucena.
A po nasem starom obicaju,
pregace se iz Kupresa znaju,
pas, i pafte, pasajica preko,
lijepa mlada tako rece neko.
Biser, bobci, niske od dukata,
u cosku je, ja mladjan kod vrata,
osmijeh kradem, a ona igru vodi,
da mi devet bar sinova rodi.
Malovanjku a i tebe majko,
ja u dusi nosim podjednako.
Volim sumu, volim Zanaglina,
i Malovan volim sad planinu.
Srpskom Rodu
Hamilton, 20/11/2007
Slavko Zdero
Putesestvije
Uspomene sad me nose
Sirom svijeta kuda prodjo'
Al' najljepsi osjecaj je
Kad u Kupres dodjes rodjo.
Sjaj i tama velegrada
Industrijske zone mocno
Kidale su moju dusu
Brisuc' Kupres dano-nocno
Svira ciro na Komaru
Svira brzi od Zenice
A Olimpik odveze me
Preko Save do ravnice
A odatle nema kraja
Celicna me ptica uze
'aj poleti sred Kupresa
Pa da pustim kaplju suze
Da zalijem moje polje
Da cvijetnije ono bude
Da razgledam tu ljepotu
Zelenilo rodne grude
Duga voznja nad oblakom
Saputnik mi nostalgija
Hranu, pice sto mi nude
Ni malo mi bas ne prija
Da je stvarnost kao mi'so
Da pogledam bor i jelu
Kulu moju oburvanu
Sto sad pati u mom selu
Crni ljudi sa asfalta
Unistise sve mi divno
Kamo srece da sacekah
Autobus Bosna Livno
Vratimo se svom Kupresu
Da nam vjetar dusu cisti
Ravnom polju i sumama
Mada ni mi nismo isti.
Srpskom rodu
Hamilton, 13/10/2007
Slavko Zdero , Nenad Duvnjak
