Malovanjske naočale
Šezdesetih godina, bivsa nam zemlja, dozivi nagli industrijski
razvoj. Razvise se, do tada pasivni krajevi, pogotovu pojedini gradovi u kojima
je bila koncetrisana vojna industrija. Izmedju ostalih i Bugojno koje je
mjesecno utrostrucavalo broj svojih stanovnika. Uz razvoj fabrika, ubrzano poce
i izgradnja novih naselja, stambenih objekata (zgrada) kao i zajednickih
smjestaja. Medu prvima nice Novo naselje izmedju Cipuljica i Bugojna u kom su
mahom kuce izgradili ljudi sa kupreske visoravni. Promucurni i dalekovidni
Glavonja - Male Bajlov, pravo ime Nediljko, medju prvima odluci da napravi kucu
kako bi pomogao mnogobrojnoj unucadi da zavrse sto skole i da se pristojno
zaposle. Kuca se brzo zavrsi, a Male odluci da on i zena mu Ljubica, poznatija
kao Rudusa, predu u Bugojno kako bi se nasli unucadi pri ruci, da im operu i sto
"zgotove". A taj "gradski" zivot i nije nesto tezak. Nema"blaga" pa da si obavezan "po vas dan'. Za cas se "zgotovi" nesto za rucak, adjeca najvise vole rendacu. Mliko i 'mrs" stize bar dvaput "efticno" kupreskimautobusom ili po soferu ili ga neko od komsija ili ukucana iz Malovana donese licno. Dobra prilika da se svrati malo na "iglenu" i da se predahne izmedu
kupovine po pijaci i autobusa za povratak nazad u Malovan, pa boga mi i da se
noci ako "utece" autobus. Bijase slobodnog vremena na pretek
i covjek naprosto nije znao sta raditi. U takvim trenucima najvise su se zbijale
sale i "cirkus" na svoj ili tudi racun bez ikakve ljutnje.
Komsije su se maksimalno druzile i boravile skupa po cijeli dan. Odlazilo se, a
i dolazilo na kafu i rakiju, na salu i "cirkus" ali nekako najveselije bijase
kada u drustvo pristigne Male. Znao bi on odmah nekako sa vrata da nasmije sve i
sijelo bi pocelo i zavrsilo sa gomilom smijeha. Jednom
prilikom, bijase to u njihovoj kuci u Bugojnu, Rudusa se "skastila" da zakrpi
neke sorke, da posluzi pristigle preldzije, da ispece pitu za veceru, dok je
Male otisao u supu da donese drva i da iscjepa za sutra "potaku". Bogami se Male
dugo zadrza dok sve to obavi i zakljuca supu, pa sa punim naramkom drva banu u
kucu i nazva svima Boga. Ostrom oku ne promace da su svi gosti posluzeni, a nos
mu govori da pita pomalo zagara, dok Rudusa tik ispod sijalice pokusava da ubode
iglom na pravo mjesto sorku kako bi je zakrpila. Stavila je ona naocale ali
vraga, ispalo jedno staklo dok je ona gore dole po kuci hodala i sluzila
preldzije. Onako sva usplahirena poce se zaliti preldzijama a sa jedinim ciljem
da bi to cuo Male: "Boze moj ali nista ne vidim sa ovim starim naocalama , em na
njih nista ne vidim em su teske ko olovo" "Jeste li vi culi
ljudi", veli Male preldzijama, onako seretski i sa podsmjehom u glasu, "Evo
danas bas vidi dole u gradu, izasla nova vrsta naocala, one su vam lagane ko
pero jer su bez stakla, a na njih se vidi ko na rodene oci, nema nikakve
razlike" "Pa Bog te ne ubice Glavonja sto mi ne kupis jedne
take " veli Rudusa sva ozarenanadajuci se da ce konacno i ona dobiti prave
naocale. "Vec sam ti ih kupio" veli Male.
"A di su crno ti ne bilo?" upita Rudusa. "Eto ti ih na
ocima Bog ti pomogo" odgovori Male, a kroz kucu se prolomi smijeh, koji trajase
dugo u noc.
