Krsno Ravno
KRSNO RAVNO
U sred kamenjara izmedju planina
Gdje se nebo sa planinama spaja
Puca polje kao Panonija
Vodjenica tece po sred zavicaja
Pjesma, zagor i ovcarska zvona
Stapala se s udarima groma
Stajala je Crkva na sredini sela
Svetinja, sazidana od kamena bijela
Evo prodje jedanaest ljeta
Sveta zemlja na silu oteta
Prazna zjapi ravanjska kotlina
Nema u njoj ni majke ni sina
Vise kamen na kamenu nije
Porusena crkva Sv. Ilije
Mrtve duse ne nalaze mira
Ko nam nase dostojanstvo dira
Onomad u posijeti Ravnom kad sam bio
Kroz Ravanjska vrata prolazio
Pitali me i kameni stejcci
Znas li ista o ravanjskoj djeci
Znam, svi su negdje novo gnijezdo svili
Sijecaju se gdje su srecni bili
U tudjini mrtvim pale svijece
Vratit ce se “grudi” ako bude srece
Vratit ce se osmjesi na lica
Na vrh Straze zapjevati ptica
Zlatno klasje popuniti polje
Vaskrsnula nada da ce biti bolje
Neimari u Ravno su stigli
Hram sveti kako bi podigli
Da se zvona ponovo oglase
Slave srpske da se ne ugase
Kad se ravnjak na ognjiste vrati
Tu ce braca opet zapjevati
Po Paklinama pasti stada bijela
Igrat kolo na sredini sela
Liturgija sluziti se sveta
Cuti plac rodjenog dijeteta
Oj Gospode pomozi i spasi
Da se srpstvo u Ravnom ne gasi
Mitar Z. Maric
